Imam volju pisati ali nemam kome, pa ću pisati sebi iako to zvuči narcisoidno. Naime kada je osoba sama često se dogodi da u mislima popriča sama sa sobom, jer jedino sama sebe vidi i čuje.
U mislima mi je lik osobe koju sam davno trebala pokopati i zaboraviti, ali dobro znam da se pojedine osobe ni tada kada ih pokopaš ne odvoje od tebe, pa tako se ni od mene nije odvojio netko koga bih trebala mrziti. S obzirom na to da nikada nisam mogla a ne mogu ni sada ja mrzim samu sebe i nemam volje krenuti dalje jer znam da će me sjećanje na prošlost vratiti nekoliko koraka unazad.
Imam volju vikati na sebe samu jer nisam dovoljno jaka da potisnem nešto što je vraćeno na površinu zahvaljujući nepoznatoj osobi koja uistinu ne zna detalje sjećanja prava su pored mene, sa mnom i ja razgovaram sama sa sobom nadajući se da će prošlost ponovno biti tamo gdje je bila godinama.

Zamrzila sam samu sebe jer drugo nisam ni zaslužila.

<< Arhiva >>