Zamolio si me da ti pišem o sebi ali što želiš znati? Želiš znati da imam dva sina bolesna, da mi je mlađi sin već 15 godina u bolnici, da sam ja nastradala i završila u invalidskim kolicima, da sam svakodnevno u centru grada na Trgu B. Jelačića i da me tamo možeš pronaći kako sjedim i promatram ljude, ljude koji mi pomažu da preživim, da se borim da starijem sinu pomognem koliko mogu jer još uvijek ne razmišlja svojom glavom ne zato što ne želi nego zato što ne može zbog silnih šokova koje je preživio kao dijete u paklu od braka u koji sam ušla iz inata nadajući se da ću tako okrenuti novi list života i zaboraviti tvog prijatelja koji me je volio i onda kada smo se razišli.
Što još želiš znati?
Ne, meni nije potrebna hrpa novaca, ja želim biti voljena, ali mene je teško voljeti s obzirom da bi bila samo teret. Hoćeš li ti mene sada pogledati i javiti mi se ako me ugledaš u centru grada? Možeš li?

Sada ti je jasnije vjerojatno zašto se ne želim susresti s njim u njegovom kafiću.

javi se ako me još uvijek ovakvu voliš, ja.