Kada smo bili mali učili su nas da postoje dobre i zle vile, princeze i prinčevi, ružni i lijepi pačići. Iako sam odrasla žena još uvijek vjerujem u to da nikada nisi sam, da te neko čuva i pomaže kada ti je teško.
znam da postoje vile, da postoje anđeli i zato ti sada pišem ovo iako znam da znaš svaku moju misao

Podari mi zdrave noge jedan dan samo da mogu plesati, da bosa trčim po rosnoj travi, da moj Kiki nije tužan zbog mojih kolica, pokloni mi to samo kratko jer bih voljela vidjeti njegovu radost, a ne tugu.

ja

mižerija

tebi

lijepi i ugodni vam snovi svima vama od vrckave mene jer posljednjih dana nisam sva svoja to je sigurno ovo čudljivo vrijeme krivo jer nedostaje mi sunčevih zraka

voli vas ANDREA i pjevušite cmok

Dobro jutro, ugodan i sretan dan, sreću i radost. Volite sebe jer tako pobjeđujete tugu, imate snage i jačinu proći krivudavim, trnovitim putevima do cilja koji vas danas očekuje sa osmijehom jer ste pokazali da ste jači od svega što vam je prepreka.
Ne, nemojte dozvoliti da vam tuga stanuje u duši, da oči izgube sjaj, recite sami sebi da vas ništa slomiti ne može i neće, pjevate, smijte se jer bol i tuga tako odlaze.

ANDREA

tebi

ti

slipo virujen

nadam se da vam ne smeta moj izbor glazbe, jer ovo me danas vodi dalje, u mislima sam sa vama anđeli moji dragi

Dosta mi je ove zime i bijele boje snijega, dosta mi je samoće i dana bez suza na obrazima. Treba mi topline, treba mi sunca, treba mi plač i osjećaj toplih suza koje klize niz obraze jer dosta mi je boli koja me guši i neda mi da se radujem sama sebi, neda mi da uživam u stranicama mojih omiljenih knjiga, u gledanju filmova koje sam davno gledala, slušanju glazbe moje generacije.
Dosta mi je same sebe i tuđih obećanja koji su uzaludni jer ja sam glupa i budala koja vjerujem svakome a ne bih trebala. Dosta mi je laži i lažnih osmjeha, dosta mi je mog glupog načina života jer on nema kraja, jer on ovakav nema smisla. Znam da nisam jedina i da nije nikome lako, ali lako je kada si samostalan i kada hodaš jer tada si koristan drugima i nisi ovisan o tuđoj dobroti.
Dosta mi je mene same, anđele moj čuj me i pomozi jer ja dalje ne znam i ne mogu razumjeti sebe.

Tvoja Andrea koja više ne voli samu sebe

Od srca sam vam podarila dio svoje duše, duše koja stalno plače, ali sretna sam jer imam vas i vaše tople riječi daju mi posebnu snagu da idem dalje jednostavno uživam živjeti.
Poklanjam vam sada svima ovaj buket ruža i svoje srce jer vi ste to zaslužili svojom dobrotom i voljom čitanja mojih postova. Volim vas sve.
vaša ja

Na današnji dan 1994 u 05,13h zaplakao si, i ugledao svijet, ti si moje blago, moje sunce, moj mali princ i želim da te sreća prati još dugo, dugo godina, da zdravlje i radost budu s tobom, da ti se sve tvoje želje ispune, da znaš koliko te volim.

tvoja mama

sretan rođendan

Anđele moj srećo moja ti si jedini znao da ih volim, da mi vesele tjedan, ona je znak poštovanja a ne ljubomore kako većina misli čim ugleda žutu ružu

svim svojim prijateljima na blogu i g+ poklanjam poštovanje

vaša ja
ruže

Poštovani članovi vlade, pogotovo gospodin Linić!

Na samom početku pisma moram naglasiti da znam da nitko od Vas neće pročitati ovo moje pismo, ali ja ću svejedno napisati nekoliko redaka jer imam potrebu da Vam nešto kažem.
Običan sam građanin naše divne zemlje i ponosna sam što sam rođena ovdje, što živim u zemlji koja ima divno more, divne ravnice, prije svega divne strpljive male obične ponosne ljude koji usprkos svim vašim drastičnim mjerama žive ponosni jer nisu ni oholi ni bahati ni snobovi, nego su tihi. blagi i skromni.
Ima nas puno koji su zbog krivog Ovršnog Zakona ostali bez primanja u cijelosti (dječjeg doplatka, socijalnih davanja, plača, mirovina, naknada za uzdržavanje i dr.) jer kamate su veće u Fini no glavnica duga. Ima onih koji rade a za svoj rad mjesecima ne primaju plaču, umirovljenici žive sa tristotinjak kuna cijeli mjesec kada podmire sve režije (struju, vodu, plin, stanarinu) ali da bi to sve podmirili potreban im je i minus na tekućem računu.
Vi drage gospođe i gospodo koje smo mi birali da nas zastupate jednostavno nas ni ne vidite jer da nas vidite onda bi primijetili da mladi ljudi nemaju gdje raditi i zaraditi, da većina ljudi srednje dobi ostaje bez radnog mjesta, da penzioneri pružaju ruku na ulici kako bih si kupili pola kruha na koji ste uveli 5% da mladi bračni parovi nemaju djece i da nam natalitet pada, a mortalitet raste. Jednostavno ste tvrdi i ne vidite dalje od sebe i svojih potreba. Plan 21 je plan "sve smanjiti, porez povećati da bi mi koji smo na vlasti lagodnije živjeli"., nije li tako poštovani gospodine Liniću?

U drugim državama Europe kada nešto poskupi svi izađu na ulice, a kod nas vlada strahovlada i sretni ste jer se mali broj ljudi usudi nešto reći jer Vama je mjerilo većina koja šuti.

Okrenite svoj plan naglavačke smanjite porez i smanjite kamate pokrenite proizvodnju i raspodjelu pa će biti i potrošnje jer to proizvodnja, potrošnja, raspodjela vodi do poboljšanja to su nas učili o ekonomiji barem se ja toga sjećam a vjerujem i mnogi drugi.

Da, ne duljim više sa ispraznim riječima samo Vas molim da se probudite i dozvolite nama malima da živimo normalno jer mi nećemo zbog poskupljenja struje, plina, vode, mlijeka, kruha na ulice mi samo hoćemo i želimo raditi te primati normalna primanja u skladu sa porastima troškova života a oni svakodnevno rastu, a naša primanja su ista već godinama i minuse ostavite takovi kakovi jesu jer oni nam omogućavaju da smo još uvijek živi.

s štovanjem Andrea

Već nekoliko puta sam pisala kako je život divan ali je okrutan, okrutan je prema većini ljudi ima uspona i padova, ali svi mi pronađemo snage da idemo dalje uzdignutog pogleda, bez obzira koliko trnja smo prošli jer uvijek nas negdje dočeka mirisna meka trava i toplo sunce koje sja najljepše samo zato što smo uspjeli zakoračiti još jednu stepenicu a da se nismo spotakli i ostali dolje.
Često sam čudna sama sebi, ne mogu shvatiti sebe koliko god se trudim jer znam te voljeti živote jer sam rođena da živim.
Pojedini ljudi mi govore da mi se dive i da oni sigurno ne bi mogli podnijeti sve što podnosim ja, a ja pogledam u nebo i u sebi govorim "još sam tu, hvala ti, moram dalje, mogu dalje jer ima i težih situacija od moje, nije mi žao što sam bolesna, nije mi žao što imam teško hiperaktivnog sina, što imam drugog sina kojem polako svakodnevno odumiru mišići jer oko njega se nalaze dobri ljudi koji mu pružaju sve da bi on bio sretan u skladu svojih mogućnosti beskrajno sam im zahvalna na tome. Zahvalna sam tebi živote što si divan i težak, ali kada pored sebe imam drage dobre ljude ništa mi teško nije i ja sam sretna kada ih sretnem i sa smiješkom me pozdrave i pitaju kako sam, a ja im odgovorim biti ću bolje ako vas i sutra sretnem."

Prije nekoliko godina sam voljela plesati, trčati, nositi visoke pete, a sada sam sretna ako pronađem odgovarajuće mekane tenisice, trenirke (donji dio), dugačke majce i široku jaknu jer zbog štaka i kolica imam ramena kao trokrilni ormar i super mi je kada uspijem to dobiti od dobrih ljudi zbog kojih sam sretna i volim život ovakav kakav je iako je težak on je zanimljiv.

Ugodna večer svim mojim prijateljima Andrea

ni s tobom ni bez tebe
ne more mi bit

uzaludno pokušavam godinama da me netko zavoli ovakvu kakva sam ali nitko me ne vidi kao osobu normalnu, svi vide samo invaliditet i bježe glavom bez obzira i zato mi nemojte zamjeriti što se neprestano vračam prošlosti jer sam bila sretna i voljena iako je onaj tko me volio bio oženjen drugom

vaša Andrea

Već nekoliko minuta gledam u prazan papir i razmišljam o dugim šetnjama po nasipu, o topim zrakama sunca, o osmijehu, zagrljaju, nježnom poljupcu osobe koja me voljela, o dodiru njegovih ruku, o pogledu punom ljubavi i pitam se "do kada ću se sjećati, do kada ću budna sanjati prošlost?"
Zašto si mi u mislima? Zar stvarno postoji prokletstvo?
U glavi su mi neprestano tvoje riječi mada ih želim zaboraviti one su tu pored mene svaki dan "ne nećeš nikada biti sretna, nikada me nećeš prestati voljeti, moglo nam je biti lijepo, zašto si me ostavila?"
Tebe ja sada pitam a pitala sam te i onda sjeti se " zašto si me lagao? zašto ti nisi ostavio nju i došao k meni? zašto si me zavolio, a vratio se njoj? zašto godinama tebe dozivam i čekam da se vratiš? odgovori mi"

Sve sam izgubila što sam voljela, ali nisam izgubila nadu da živim jer život je kao ruža koja cvate i lijepo miriše kada se ga njeguje. Kažu mi mnogi da je ljubav prolazna, da sjećanja blijede ali ja znam da to nije istina jer samo tebe iskreno volim i sjećanja na tebe nikako ne nestaju ma koliko god se ja trudila da sve zaboravim.

samo tvoja A

OGLAS

Dobro situirani sam starac sa povećim bankovnim računom, koji ne mogu potrošiti ni praunuci koje sigurno neću uspjeti ni vidjeti jer ću riknuti od starosti.
Tražim jednu mladu gospodičnu koja je željna provoda i zabave ali postoji uvjet s kojim ću je i ženiti na Karibskim otocima poprsje mora biti veliko (silikonsko), uzak struk i zdravi bijeli zubi s obzirom da moje bogatstvo ne želim trošiti na plastiku i zubara jer ja imam plastično zubalo.
Volim sex dva puta dnevno jer ne volim teretane, želiš li poslije moje smrti biti bogata mlada udovica, uživaj u sexsu sa starim imućnim gospodinom i biti ćeš zadovoljna sobom i mojom lovom stečenom na mutan način.
Šifra : samo me dva puta dnevno zadovolji jer iako sam star ja to još uvijek mogu.

MOJA PRIČA

Kada je bila dijete živjela je skromno znajući da njezini roditelji rano ujutro ustaju kako bi na tržnici prodali dio povrća i voća koje su brižno uzgajali jer na drugačiji način nisu mogli svojoj princezi koju su blagoslovom dobili u poznoj dobi omogućiti školovanje u velikom gradu. Svakodnevno je po nekoliko sati kroz šumu odlazila do škole u društvu prijateljice koja je bila toliko krhka da je gledajući je u sebi dozivala anđele i njihovu pomoć da ona i Ana jednog dana budu sretnije no sada. Nije ni znala da joj prijateljica boluje od bolesti kojoj nitko do danas nije pronašao lijek, da još odumiru mišići malo po malo, ali raduje se svakom novom danu jer je još uvijek tu sa svojom prijateljicom anđeoskih očiju i stalno je razmišljala da će takove anđele sresti i kada je više ne bude na životu.
Odlučila je da nikada neće ostaviti Anu, da će kada odrastu raditi zajedno i dijeliti dobit zajedno, ali iduće godine Aninog smijeha nije bilo i zaklela se sama sebi da će učiti kako bi mogla pomoći svima kojima je pomoć neophodna.

Nakon nekoliko godina roditelji su je pustili potpuno samu iz malog mirnog mjesta u veliki grad punog betona i ljudi koji su hodali ubrzanim korakom, njoj se činilo bez cilja. Sve joj je bilo čudno, ali gledajući pročelja zgrada baroknog doba shvatila je da od ovog trenutka njen život kreče iz početka i da mora uspjeti kako bi se odužila milim roditeljima koji su mukotrpno radili da bi njihova mezimica imala sretniji život od njihovog.
- Ana, anđele moj ovdje je lijepo, ali ne kao u tvom i mom mjestu, u našoj šumi ali uspjet ću zbog tebe obećala sam ti to, pomoći ću drugima i molim te nemoj se ljutiti na mene što nisam mogla pomoći tebi iako sam htjela, ali nisam znala kako. Učiti ću ti ćeš biti pored mene i zajedno ćemo uspjeti onako kako smo se hodajući zajedno do škole dogovorile.

Andrea

Spava mi se, a ne mogu, zaklopila sam oči, a budna sam jer bojim se sanjati snove u kojima sam sretna, zdrava i puna elana jer kada se probudim ništa se promjeniti neće. Znam anđele da moram imati snage i volje ali ne znam od kuda da snagu crpim osim od sebe, a ja stvarno više snage nemam ići niz brdo i penjati se tamo gdje nema cilja ikako se nadam da postoji sreća i za mene daleko, daleko negdje, ja je sigurna sam nikada neću dostići jer ona trči a ja trčati ne mogu više.
Dosta mi je govoriti biti će bolje, dosta mi je dana bez smijeha, bez razgovora, dosta mi je tuge u duši, dosta mi je lijepih snova i surove stvarnosti, dosta mi je mene same jer ja sam teret sebi i drugima oko sebe, ja više sebe ne mogu voljeti. Koliko god se trudim da živim život dostojan po svojim mogućnostima, koliko god drugima uzaludno govorim da želim normalno raditi nitko me ne čuje jer me ni ne primjećuje jer ni drugima danas nije lako iako imaju zdravlja i mogu sve i oni se bore da normalno žive.
Dosta mi je tuge u tuđim očima, dosta mi je lica bez osmijeha, dosta mi je suza koje ne teku niz obraze, dosta mi je traženja ispravnog puta, dosta mi je laži i obmana.
Želim da svi imamo sretne dane, da nitko više bolestan ni gladan nije jer nisu to zaslužili, zaslužili su biti sretni, zdravi s osmjehom na licu jer oni znaju voljeti sebe i druge.

da sutra oko podneva dođe do trga i sa mnom popije kavu u prolazu nebodera jer bih se voljela biti bar sa nekim od svojih anđela sa bloga, znam da vremena nemate puno ali pola sata druženja sa nekim tko vas poštuje nije puno, ne tražim puno osim malo razgovora uz finu kavu u malenom kafiću.

vaša ANDREA

što te nema

Sretna nam kada vidim zaljubljene poglede jer onda i ja volim iako moje srce više voljeti ne može ma koliko se ja trudila da volim, da poštujem i želim. Znam danas je divan dan i tako neka ostane, ali voljeti treba svaki dan a ne samo jedan dan u godini, treba barem jednom mjesečno kupiti cvijetak ili čokoladu, a svakodnevno treba dragoj osobi govoriti volim te, ti si moje zlato, srebro, moje najmilije i onda ljubav cvijeta poput divne ruže.
U mislima sam pored vas jer vi me jedini volite i poštujete i znajte da ja volim i poštujem vas a ovu pjesmu poklanjam njemu koga moje srce i duša vole.

vaša Andrea

svima Vama želim puno ljubavi jer je Vama sretan dan, a moje oči su pune suza jer danas je mom anđelu (bratu) rođendan, bolje rečeno danas bi slavili da nije njegov život ugašen.

vaša Andrea

Već duže vrijeme znam da iskrenost i poštenje gube vrijednost i da samo imaš probleme ako si takvog karaktera jer većina te smatra luđakom s obzirom da se moraš kriti iza drugog kaputa koji se naziva bešćutan i bez osjećajan.
Moraš biti nekulturan, bahat, ohol jer ako nisi ništa od toga onda si budala koja nikoga ne razumije jer kako razumjeti nekoga tko zbog iskrenosti odbija s tobom komunicirati jer se uvrijedio.
Nema smisla nikoga vrijeđati u tuđim komentarima na portalu i zato svaki takav komentar brišem bez obzira tko ga je postavio, nema nikoga smisla vrijeđati ni kada ga osobno poznaješ jer sve ti se to jednom vrati više no što treba a toga nisi svjestan.
Nitko od nas nije idealan, nisam ni ja, imam i ja svojih mana ali znam što smijem a što ne jednom sam dobila packu i to mi je dovoljno, branila sam sebe i svoj način života ali na jako grub način i sada plaćam cijenu toga i nije mi žao jer me to ojačalo i shvaćam da moram znati primiti kritiku ma koliko god ona bolna bila.

Koliko god se trudim da se promijenim ja to ne mogu jer peče me savjest zbog oholosti, ja to nisam i neću nikada biti.
TEUTA moja draga blogerica dobro mi je odgovorila u svojim komentarima na svom blogu i sada znam da ću usprkos svemu ostati svoja ma koliko to pojedinim blogerima išlo na živce a ne samo njima nego i onima koje susrećem i primjećujem da uživaju u svojoj oholosti i bezobrazluku.

voli vas Andrea

Zašto si tužan i zamišljen?
Dugo, dosta dugo gledam te kako zamišljeno hodaš mojom stranom ulice i nije mi lako vidjeti tvoje tužne oči, nije lako podignuti pogled i nasmiješiti se jer znam da u sebi duboko potiskuješ bol a ona je neizdrživa.
Stani samo na minut dva pogledaj me jer podariti ću tebi svoju sreću jer meni sreća dolazi da je dajem drugima.
Ne, nemoj misliti da meni nije teško, je teško mi je ali mi je teže promatrati tugu i bol u tuđim očima. Ne, ne moraš mi priči samo me pogledaj na minut dva molim te jer ti nisi zaslužio nositi bol. Ja sam tu da podarim drugima radost i sreću jer jedino tako moj život ima smisao.
Kada slijedeći puta pored mene prođeš pogledaj me jer ja na sebe mogu i moram preuzeti tvoju bol. Ne, nemoj me pitati zašto je to tako jer odgovora nemam ja samo znam da moram tebi podariti dio sreće.

Andrea

probudi me

lažu oči moje

godinama

ako netko slučajno sretne te neka ti kaže da te volim više od života svog

tvoja A

Na samom početku pisma moram ti priznati da ih ima dosta koje ovdje volim i cijenim i da su ni pojedini posebno prirasli srcu, a jedan od njih si i ti, neke nazivam anđelima, neke srećom, neki su mi simpatija jedan od njih si i ti i molim te da ne misliš više da nisi drag i da te nitko ne voli jer to istina nije.
Znam da ti to sada izgleda blesavo jer ti si se samo šalio kao što su tvoji stihovi isto šala ali ozbiljno ti pišem drag si mi i znaj kada ti je potreban prijateljski razgovor javi se na mail koji se nalazi u boxu rado ću s tobom pričati o svemu što ti padne napamet samo o sexu ne je to mi je odavno posljednja stavka koju sam i zaboravila.

s poštovanjem bećaru dragi Andrea

dodatak

uživaj bećaru

Znam da te moram pustiti da budeš sretan, ali oprosti mi još uvijek to ne mogu jer jedino s tobom mogu govoriti koliko želim jer ti me slušaš bez prigovora i uvijek dobijem odgovor koji mi je potreban za nekoliko mojih postavljenih pitanja. Hvala ti što su uz mene, pored mene, što me grliš, što me razumiješ.

voli te tvoja seka

nazovi me

nedostaju mi žute ruže i topao glas

Poštovani gospodine Papiću

Znam da se brzo vaša svjećica ugasila, ali Vi ste anđeo bili i biti ćete sada anđeo sa lijepim krilima, hvala Vam sto ste me susretali i razgovarali sa mnom kada ste šetali trgom.
Iskrena sućut Vašoj obitelji, Vašim djevojčicama kojima će te s neba svakodnevno davati ljubav i snagu i na koje ćete biti ponosni anđeo nebeski kao što ste bili anđeo dok Vam se naglo život nije ugasio.

Počivali u miru gospodine Papiću i znajte da ću Vam mahati svaki dan kada budem na trgu.

s poštovanjem Andrea.

Danas sam promijenila laptop pa mi sada na sve napisane riječi stavlja oznaku podvlači da imam pravopisnu grešku i to me izluđuje, a voljela bih da mi samo podcrtava pravopisne greške, baš sam bedasta jer ne znam kako to da popravim.
Pomozite mi što moram napraviti da ispravno označava greške, hvala vam.

Andrea

Veljača je mjesec ljubavi i zaljubljenih, a i prevrtljiva je, mace se pujaju, muževi ženama kupuju bukete, dječaci djevojčicama čokoladu ili cvijetak, a ja ću sama sebi kupiti kao narcisoid jer nemam nikoga pored sebe da mu kažem volim te i poklonim darak, ali volim sebe ovako smotanu i sama sebi se divim iako nisam neka ljepotica.
Sanjala sam od uvijek da ću biti nečija princeza i bila sam njegova sve do trenutka kada nas je razdvojio njegov prijatelj rekavši mi da on ima suprugu, moji sretni dani princeze odjednom su postali oluja koju nisam mogla suzbiti usprkos zamolbi njegove prijateljice Gordane. Zašto su izmislili Valentinovo?
Čemu i kome to služi kada malo ljudi uistinu zna što je ljubav i kako se voli.

Znam, bolje reći sigurna sam da većina nas uključujući i mene ne zna iskreno što je ljubav i kako se voli, ako ipak netko zna neka mi to napiše jer voljela bih naučiti voljeti i uživati u divnom mjesecu ljubavi.

volim te

što će mi

što ja imam

ako ikada sazna za ovaj blog kada ovo čuje shvatiti će

samo njegova A

Sjećate li se ovog teksta koji sam davno pisala,
Sjedi u invalidskim kolicima svakodnevno na glavnom trgu umornog pogleda gledajući u daljinu, primjećuje se tuga u pogledu, umor u duši, ali to nikome tko joj se približi i da joj kunu bez da pita ili zaziva prolaznike ne pokazuje. Svima govori HVALA bez obzira jer joj dali ili ne, razumije da ljudi nemaju ni za sebe kamoli za nju.
Teško je biti prosjak, teško je ispružiti ruku, ali koliko god se trudi da pronađe posao ne može jer njen hendikep je glavna zapreka, sada su i njene godine starosti jer mnogo je njenih vršnjaka na burzi rada.
Svakodnevno se neprestano pita zašto je išla u školu kada je za takav način zarade trebala samo naučiti pisati i čitati. U njoj ima snage, volje, upornosti, skromnosti.
Često razmišlja koliko bi imala samo u jednom danu da joj svatko od prolaznika da samo 50 lipa, trgom prođe dnevno u prosjeku sto tisuća ljudi, po izračunu imala bi dovoljno za pola godine normalnog života i sreće, više vremena provodila bi sa djetetom i bila sretnija, ali sretna je i kada dnevno skupi 50 kuna, samo joj je teško što i sljedećeg dana mora na ulicu. Svaki mjesec prima 1000 kuna što nije dostatno da pokrije režije, ovo što zaradi ispružene ruke dostatno je za hranu.
Najtužnija je kada joj daju penzioneri ili ljudi koji su ostali bez posla, te kada joj pojedine osobe pošalju dijete onda novac ostavi u djetetovoj ruci i zamoli da tata ili mama njenu za te novce kupe bombone ili čokoladu. Teško joj je od tih ljudi primiti novac jer zna da nemaju ni za sebe.

Zbog prirode "posla" koji radi upoznala je mnogo interesantnih osoba, ali upoznala je i loše ljude, ljude koji su je pljuvali i psovali je bez razloga sve to podnosi sa smiješkom na licu, sa velikim HVALA jer jedino tako može zaraditi potrebnih 50-ak kuna dnevno moleći dragog Boga da stigne njenih pet minuta, da ona radi posao za koji se školovala i pomaže onima kojima je pomoć potrebna kao godinama njoj i njenoj djeci za koje živi i podnosi kišu, snijeg i sunce svakodnevno.

Moram vam priznati da mi je žao što sam napisala taj tekst jer većina me je krivo razumjela, da tražila sam kasnije pomoć i sada me doli duša jer nisam smjela to napraviti s obzirom da nikome lako nije. Molim Vas oprostite mi što sam davno a i sada iznijela istinu o sebi, a napisala sam je jer to je naša svakodnevica i svakim danom ima sve više i više.

vaša Andrea, volim vas

ne nemojte misliti da vas ponovno tražim pomoć, ne ne tražim i neću više jer dovoljno je što ste uz mene svojim divnim tekstovima koji mi pomažu da upoznam vašu dobrotu.

Jednom sam javno napisala tekst o sebi i pogriješila sam dobila sam dosta kritika i pokuda jer sam napisala tko sam i što radim da bih mogla živjeti i sada znam da sam pogriješila jer nisam smjela otkriti tko sam trebala sam biti netko drugi, staviti masku da ja ne budem ja ali ja ne mogu biti pod maskom i znam da mnogima nije jasno zašto sam pisala tko sam i što sam kada mnogima maske dobro pristaju, možda bi i meni pristajala maska klauna jer ispala sam veliki klaun kada sam tražila pomoć od nepoznatih ljudi koji imaju svojih problema.
Nedostaješ mi jer nemam nikoga da me zagrli, da me sasluša, da me nasmije, da sa mnom plače. Ti si trebao živjeti i biti sretan sa svojom princezom. Oprosti mi.

Pokoj tvojoj duši anđele moj tvoja seka.

words don't come easy

Never Ending Story

zaplešite malo

Dok sjedim i promatram tvoj lik ispred sebe a tebe ovdje nema imam potrebu slušati stvari koje smo nekada slušali zajedno u dugim vrelim noćima sreće i ljubavi, a sada nema ni jedno ni drugo ali ostale su pjesme koje nikada neću prestati slušati i pored tebe ću biti u mislima zajedno sa pjesmama.

tvoja A

djevojčica sa šibicama

znaš i sam zašto se ovako osjećam da ja ne mogu više, nemam više snage očekivati da mi se pomaže, ali bez tuđe pomoći ne mogu jer ne bih bez te dobrote mogla živjeti, dobro znaš da imam samo dvije želje, i koliko god godinama molim svjesna sam da se one ispuniti ne mogu, s druge strane znam da ću još dugo da se osjećam kao djevojčica sa šibicama jer tako mi zvijezde pišu.
Voljela bih plesati samo jedan dan, voljela bih raditi normalni posao jer jedino tako bih se osjećala korisnom.
Ne nikada više javno pomoć tražiti neću jer nikome lako nije ali ću dok god budem živa biti zahvalna svima koji su mi pomogli onako kako i koliko su mogli. Hvala im svima, želim vam radost i sreću.

Andrea

Počele su maškare, počeo je mjesec zaljubljenih, sada će i mačke početi zavijati (pujati se) svi će se jako voljeti, a na Valentinovo će svatko nekome pokloniti ružu ili čokoladu, a ja što ću ja, ja ću opet misliti na njega, opet ću osjećati u nosu miris crnog azzara i tražiti pogledom da ga sretnem.
Čitati ču knjige s ljubavnom tematikom i sanjati budne jer tako će mi brže proći mjesec zaljubljenih i neću moći čuti mačji ljubavni zov.
Poput maškara koje prekrivaju sebe maskom, staviti ću osmijeh na lice i pokazati da sam sretna i zaljubljena te nitko neće primijetit koliko patim zbog toga što nemam nikoga da me voli.

vaša Andrea

tebi

toliko toga bi sada napisala, ali dovoljno je da poslušaš od početka do kraja ovo iznad ovih riječi i znati ćeš kako se osjećam, stvarno se trudim ali ne ja ne mogu da se pomaknem sa polovine puta a pored mene nitko ne prolazi da me zazove i vrati na kraj puta koji vodi prema dalje.
Zašto si se vratio u moje misli, u moje snove onog trena kada sam trebala biti sretna? Zašto me ne napustiš, zar nisam zaslužila zrno sreće?

tvoja A

Ljuta sam na samu sebe jer mi ništa, baš ništa ne ide od ruke i jednostavno sam bez volje i teška sam sama sebi, pojela bih samu sebe da mogu jer što god radim radim površno i bez smisla. Dokle će biti tako, do kada ću gledati tužne izraze lica, do kada ću slušati nečija pričanja i šutjeti jer ne mogu pomoći nikome pa ni sebi?

Zašto jednostavno ne mogu otići negdje u novu sredinu i okrenuti novi list, krenuti iz početka i biti svoja ja i samo ja. Treba mi prijatelj da naslonim glavu na njegovo rame, da me zagrli samo na tren i kaže idemo zajedno biti će bolje vjeruj mi ja ću te voditi jer vrijedi živjeti.